Ernest
Rutherford (1871 1937) bio je profesor fizike u Montrealu, Manchesteru
i Cambridgeu. Smatra se osnivačem teorije o raspadu elemenata i time je ustvari
utemeljio modernu teoriju o građi atoma. Dokazao je da je pojava radioaktivnosti
povezana s istovremenim pretvaranjem jedne vrste atoma u drugu vrstu. Za svoja
istraivanja o radoaktivnosti, to ih je proveo s Fredrikom Soddyjem,
dobio je 1908. god. Nobelovu nagradu. Otkkrićem atomskog jezgra (Ruthefordov
atomski model) izvrio je 1911. god. značajni naučni podvig. God. 1919.
uspeo je da pretvori vodonik u kiseonik i time je prvu transmutaciju jednog
elementa u drugi. Njegov dugogodinji saradnik bio je Otto Hann, kao i
Fritzom Strassmannom 1938. god. Radeći zajedno njima je uspelo da izvedu prvo
eksperimentalno cepanje atoma.